Glumac je sa 18 godina kopao po kontejnerima, a onda je dobio bolest za koju nema leka: Povukao se iz javnosti, a njegova borba i dalje traje
Glumac Majkl Džej Foks godinama se pred kamerama bori sa opakim Alchajmerom, a nedavno je publika imala priliku da ga vidi kada se početkom ove godine pojavio na dodeli nagrada BAFTA kako bi uručio nagradu za najbolji film i dobio je ovacije publike.
Ovaj šarmantni glumac nije oduvek imao lagodan život. Već od detinjstva počela je njegova borba. Odrastao je u Vankuveru s ocem Vilijamom, bivšim vojnim narednikom koji je postao policijski dispečer i mamom Filis, računovođom. Počeo je da glumi u školskim predstavama uglavnom kako bi upoznao devojke i pritom je shvatio da je talentovaniji od puno ljudi. Zbog toga je odlučio da napusti srednju školu i preselio se u Los Anđeles kako bi se bavio glumom.
"Živeo sam na margini. Imao sam 18 godina, bez novca, bez veza, doslovno sam kopao po kontejnerima za hranom", rekao je Majkl u intervjuu za Variety.
Majkl Džej Foks se bori sa alchajmerom:
Mnoge neuspele audicije nisu narušile njegovo samopouzdanje, a u društvu brojnih glumaca na setu tinejdžerske komedije iz 1980. "Ponoćno ludilo" u sebi je razmišljao: "Zašto će ovo uspeti meni, a njima ne?"
"Nije da sam im poželeo nesreću ili lošu sreću - poželeo sam im sav uspeh ovog sveta. Ali znao sam da ću uspeti. Bog zna zašto", objasnio je glumac.
Inače, Majkl se više od 30 godina bori s Parkinsonovom bolešću, a u poslednje vreme mu se zdravstveno stanje pogoršalo, pa se kreće uz pomoć invalidskih kolica. Zvezda filmskog serijala "Povratak u budućnost" u jednom od intervjua za CBS-ovu emisiju "Sunday Morning" i otkrio je koliko mu je teško "Neću dočekati 80. godinu", rekao je glumac.
"Da, smrt kuca na vrata. Neću da lažem. Postaje teško, postaje sve teže. Svaki dan je sve teže", ispričao je Majkl novinarki Džejn Poli. Potom je otkrio da je imao operaciju uklanjanja benignog tumora na kičmi, ali zahvat mu je poremetio hodanje, pa je počeo da "lomi" i druge delove tela, uključujući ruku, lakat, lice i šaku.
Objasnio je kako je "veliki ubica" Parkinsonove bolesti padanje, a mogu da budu i problemi sa žvakanjem hrane i upala pluća. "Ne umire se od Parkinsonove bolesti. Umire se s Parkinsonovom bolešću. Tako, da, razmišljao sam o smrtnosti ove bolesti", ispričao je Foks, kome se mnogi dive jer se dugo bori s teškom bolešću i uvek se trudio da bude optimističan.
(Kurir.rs/M.J)